Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email

OS MUP-a na 28. obljetnici Vukovarske žrtve

Predstavnici Općeg sindikata MUP-a RH jučer su bili u cjelodnevnoj posjeti Vukovaru povodom 28. tužne obljetnice i pada grada.

Tijekom tradicionalnog posjeta, položili smo vijence i zapalili svijeće na memorijalnom groblju i spomen području Ovčara.

Iako tradicionalno posjećujemo mjesta stradanja vukovaraca i branitelja, teško je suzbiti emociju i osjećaj prestravljenosti i gorčine onog trenutka kada prođete kroz vrata spomen doma Ovčara.

Svi mi imamo razvijenu empatiju i duboko poštovanje prema stradanjima u gradu i široj okolici, ali tek kada pogledate ta lica na zidu spomen doma – koja se izmjenjuju na instalaciji kroz igru svjetla i mraka, tek kada pogledate njihove osobne stvari pronađene pri ekshumaciji, koje su izložene – onako – gotovo spontano, kako leže na slami, kada vam misli osvijeste na jedan puno osobniji i emotivniji način stvarnost postojanja ekstremne patnje i žrtve, kada vam kroz kralježnicu prođe “jeza”, kada vam se oči zasuze na trenutak, koliko god pokušavali suzbiti emociju – tek tada dobijete maleni dojam stvarnosti koja se događala tu – u našoj zemlji, radi naše težnje za samostalnošću i slobodom.

  

U projekciji imena koja se izmjenjuju pod simuliranim zvjezdanim nebom, sa 261 malim svjetlom, koja simboliziraju 261 izgubljenu, izmučenu dušu koja je dovedena iz vukovarske bolnice na Ovčaru – od koji su 261. ubijeni ili se vode kao nestali, gledajući, čovjek se zamisli i razmišlja – koliko li traje samo da se prikažu sva ova imena – a koliko je trajala ta mučna patnja i egzekucija. 

Svakome tko nije posjetio ovaj muzej – svakako predlažemo da se pripremite na duboku emociju i da doživite događaj i priču o vukovarskim žrtvama na jedan drugačiji i osobniji način.

Zbog ovih ljudi, zbog njihovih obitelji, zbog odgovornosti prema društvu i zemlji u cjelini – iznimno je važno da se pronađu sve i jedan nestali, da svaka obitelj ima mogućnost posjete svojih najmilijih na njihovu vječnu počivalištu, da ako ništa drugo – svi zajedno imamo gdje zapaliti svijeću.

Nek’ im je vječna slava!

Na vješalima. Suha kao prut.

Na uzničkome zidu. Zidu srama.

Pod njome crna zločinačka jama,

Ubijstva mjesto, tamno kao blud.

Ja vidjeh negdje ladanjski taj skut,

Jer takvo lice ima moja mama,

A slične oči neka krasna dama:

Na lijepo mjesto zaveo me put!

I mjesto nje u kobnu rupu skočih

I krvavim si njenim znojem smočih

Moj drski obraz kao suzama.

Jer Hrvatsku mi moju objesiše,

Ko lopova, dok njeno ime briše,

Za volju ne znam kome, žbir u uzama!

A.G. Matoš, 1909

ostale novosti koje ste možda propustili